UHF

Izvor: Wiktionary
Skoči na: orijentacija, traži

UHF[uredi]


definicija:

(fizika) ultra visoka frekvencija odnosi se na elektromagnetsko zračenje između 300 kHz i 3 GHz, tj. na tzv. "decimetarsko" područje valnih dužina, od 1 - 100 dm. Ima široku primjenu, u prijenosu televizijskih signala, bežične i mobilne telefonije, te dvosmjerne radio-komunikacije za službenu i civilnu uporabu.;

srodne riječi: VHF (vrlo visoka frekvencija), SHF (super visoka frekvencija), EHF (ekstremno visoka frekvencija)


etimologija: engleski, Ultra High Frequency

prijevod[uredi]

engleski: UHF (en):