bešćutan

Izvor: Wječnik

bešćutan (hrvatski jezik)[uredi]

izgovor:
definicija:
pridjev

(1.1) Koji je bezosjećajan, neosjetljiv na patnje drugoga, tup, ravnodušan prema potrebama, nevoljama itd. drugoga (dosl. koji je bez ćutila, koji ne ćuti).

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:[uredi]

izvori:[uredi]

sestrinski projekti:[uredi]