buniti

Izvor: Wječnik

buniti (hrvatski jezik)[uredi]

izgovor:
definicija:
 glagol

(1.1) (koga)
(a) Poticati na bunu, pobunu; izazivati osjećaje nezadovoljstva; podbunjivati.
(b) Dovoditi u zabunu, pogrešno upućivati; zbunjivati.
(1.2) (se)
(a) Dizati bunu
(b) Pokazivati nezadovoljstvo, protestirati, prosvjedovati, oponirati.
(c) Praviti pogreške u čemu, zbunjivati se.

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:[uredi]

izvori:[uredi]

sestrinski projekti:[uredi]