kraj

Izvor: Wiktionary
Skoči na: orijentacija, traži

kraj (hrvatski jezik)[uredi]

(1.1-2)
padež jednina  množina
nominativ kraj krajevi
genitiv kraja krajeva
dativ kraju krajevima
akuzativ kraj krajeve
vokativ kraju krajevi
lokativ o kraju o krajevima
instrumental  s krajem s krajevima

izgovor:
definicija:
imenica, muški rod

(1.1) Posljednja točka ili trenutak kad se što završava i nakon čega se ne nastavlja.
(1.2) Dio područja planeta Zemlje.

sinonimi:

(1.1) konac, svršetak


antonimi:
primjeri:

(1.1)

srodne riječi:

(1.1) krajnji, krajnje, krajnost
(1.2) krajina, krajišnik, krajobraz, krajolik


sintagma:
frazeologija:

(1.1)
(1.2) primorski kraj


etimologija:
napomene:

prijevodi:[uredi]

izvori:[uredi]

sestrinski projekti:[uredi]

kraj (poljski jezik)[uredi]

(1.1)
padež jednina  množina
nominativ kraj kraje
genitiv kraju krajów
dativ krajowi krajom
akuzativ kraj kraje
vokativ kraju kraje
lokativ o kraju o krajach
instrumental  z krajem z krajami

izgovor:
prijevod:
imenica, muški rod

(1.1) zemlja (država)