kraj

Izvor: Wiktionary

[uredi] kraj (hrvatski jezik)

(1.1-2)
padež	jednina	množina
nominativ	kraj	krajevi
genitiv	kraja	krajeva
dativ	kraju	krajevima
akuzativ	kraj	krajeve
vokativ	kraju	krajevi
lokativ	o kraju	o krajevima
instrumental	s krajem	s krajevima

izgovor:
definicija:
imenica , muški rod

(1.1) Posljednja točka ili trenutak kad se što završava i nakon čega se ne nastavlja.

(1.2) Dio područja planeta Zemlje.

sinonimi:

(1.1) konac, svršetak

antonimi:
primjeri:

(1.1)

srodne riječi:

(1.1) krajnji, krajnje, krajnost

(1.2) krajina, krajišnik, krajobraz, krajolik

sintagma:
frazeologija:

(1.1)

(1.2) primorski kraj

etimologija:
napomene:

[uredi] kraj (poljski jezik)

(1.1)
padež	jednina	množina
nominativ	kraj	kraje
genitiv	kraju	krajów
dativ	krajowi	krajom
akuzativ	kraj	kraje
vokativ	kraju	kraje
lokativ	o kraju	o krajach
instrumental	z krajem	z krajami

izgovor:
prijevod:
imenica , muški rod

(1.1) zemlja (država)