otočić

otočić (hrvatski jezik)

(1.1)
padež	jednina	množina
nominativ	otočić	otočići
genitiv	otočića	otočićâ
dativ	otočiću	otočićima
akuzativ	otočić	otočiće
vokativ	otočiću	otočići
lokativ	otočiću	otočićima
instrumental	otočićem	otočićima

izgovor:
definicija:
imenica, opća, muški rod, umanjenica

(1.1) mali otok, umanjenica od otok

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi: otočni, otočanin, otočanka, otok, otočje, poluotok, škoj, školj
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:

engleski: islet (en), eyot (en) finski: luoto (fi), pieni saari (fi) francuski: îlot (fr) m. grčki: νησίδα (el) ž. (nisída), νησάκι (el) (nisáki) japanski: 小島 (ja) (kođima} maorski: motu mađarski: szigetecske (hu) njemački: Inselchen (de)

poljski: wysepka (pl) rapanui: motu ruski: островок (ru) m. (óstrovok) slovenski: otoček (sl) m. španjolski: islote (es) m., isleta (es) ž. švedski: holme (sv), skär (sv), kobbe (sv) tahitski: motu talijanski: isolotto (it) m., isoletta (it) ž. tonganski: motu