tur

Izvor: Wječnik

tur (hrvatski jezik)[uredi]

(1.1) tur: turevski bik
padež jednina  množina
nominativ tur turovi / turevi
genitiv
dativ
akuzativ
vokativ
lokativ
instrumental 

izgovor:
definicija:
imenica

(1.1) izumrla je vrsta iz roda divljeg goveda, koje je živjelo u Europi, Aziji i Sjevernoj Africi, predak današnjeg domaćeg goveda

međunarodni kod

(2.1) ISO 639-3 kod za turski jezik.


primjeri:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:[uredi]

izvori:[uredi]

sestrinski projekti:[uredi]