Razlika između inačica "budala"

Izvor: Wječnik
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Oznake: uređivanje s mobilnog uređaja uređivanje s preglednika za mobilne uređaje
pokušaj rješenja
Redak 11: Redak 11:
{{izgovor}}
{{izgovor}}
{{definicija}}
{{definicija}}
{{imenica|jezik=hr|rod= m|budale}}
{{imenica|jezik=hr|rod=c|budale}}
: (1.1) [[osoba|Osoba]] [[koji|koja]] [[se]] [[ponašati se|ponaša]] [[glupo]], [[nerazuman|nerazumno]], [[budalast|budalasto]]; [[glupan]].
: (1.1) [[osoba|Osoba]] [[koji|koja]] [[se]] [[ponašati se|ponaša]] [[glupo]], [[nerazuman|nerazumno]], [[budalast|budalasto]].
{{sinonimi}}
{{sinonimi}}
: (1.1) [[glupan]], [[luda]], [[trabuna]] ([[Šulek]]), {{kajkavski}} [[bedak]], [[mutlak]] ([[Šenoa]]), {{ekspresivno}} [[muna]] (dolazi i u značenju [[majmun]]), {{čakavski}} [[trubila]], [[bena]]
{{antonimi}}
{{antonimi}}
{{primjeri}}
{{primjeri}}
Redak 23: Redak 24:
===prijevodi:===
===prijevodi:===
{{prijevod-vrh|osoba koja se ponaša glupo}}
{{prijevod-vrh|osoba koja se ponaša glupo}}
*Engleski: [[fool]]
*engleski: [[fool]]
{{prijevod-sredina}}
{{prijevod-sredina}}
{{prijevod-dno}}
{{prijevod-dno}}
===literatura:===
* dvorodna imenica
** Svetozar V. Marković, »O kolebljivosti slaganja u rodu kod imenica čiji se prirodni i gramatički rod ne slažu (i o rodu ovih imenica)«, ''Pitanja književnosti i jezika'', izvorni naslov časopisa: Питања књижевности и језика, (Sarajevo), knj. I- (1954.), str. 87. – 110.
** Stjepan Babić, »Hrvatski jezik, zakonodavstvo i ravnopravnost spolova«, ''Jezik: časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika'', God. 53., Br. 3., Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, mjeseca lipnja 2006., ISSN 1849-174X (Online), str. 81. – 87., cit. sa str. 82.
===izvori:===
===izvori:===
{{Izvori}}
{{Izvori}}

Inačica od 22. srpnja 2020. u 23:34

budala (hrvatski jezik)

padež jednina  množina
nominativ budala budale

genitiv budale budala

dativ budali budalama

akuzativ budalu budale

vokativ budalo budale

lokativ budali budalama

instrumental budalom budalama

izgovor:
definicija:
imenica, zajednički rod

(1.1) Osoba koja se ponaša glupo, nerazumno, budalasto.

sinonimi:

(1.1) glupan, luda, trabuna (Šulek), (kajkavski) bedak, mutlak (Šenoa), (ekspresivno) muna (dolazi i u značenju majmun), (čakavski) trubila, bena


antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:

literatura:

  • dvorodna imenica
    • Svetozar V. Marković, »O kolebljivosti slaganja u rodu kod imenica čiji se prirodni i gramatički rod ne slažu (i o rodu ovih imenica)«, Pitanja književnosti i jezika, izvorni naslov časopisa: Питања књижевности и језика, (Sarajevo), knj. I- (1954.), str. 87. – 110.
    • Stjepan Babić, »Hrvatski jezik, zakonodavstvo i ravnopravnost spolova«, Jezik: časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika, God. 53., Br. 3., Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, mjeseca lipnja 2006., ISSN 1849-174X (Online), str. 81. – 87., cit. sa str. 82.

izvori:

sestrinski projekti: