Suradnik:Ivan Štambuk

Izvor: Wječnik
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

  Iz smrknutijeh gustijeh magla
jazovite u ponore
strahoćâ se jata nagla
grominjaju, drožde i ore:

  graču, hroču, skvrče, krište,
zviždu, veče, skviče, laju,
revu, reže, rže, vrište,
mukaju, vikaju, zavijaju.

  U njekijeh su praščja rila,
vučju čeljus tko razglaba,
a ko gubice ima i krila
od ljiljaka i od žaba.

  Ljudi s glavam crnijeh pasa,
žene od zmija kijem su kose,
bivoli odsprijed ki do pasa
čovječanske slike nose;

  kučke u kih je žensko lice,
psi troglavi, zmaji hudi,
poluribe - poluptice,
poluzvijeri - poluljudi;

  srde, nakazni i nemani,
i sve što igda ukaza se
vrla i grda u koj strani,
u pakljenom vijeću sta se.