Prijeđi na sadržaj

biljka

Izvor: Wječnik
padež jednina  množina
nominativ biljkabiljke
genitiv biljkebiljaka / biljka / biljki
dativ biljcibiljkama
akuzativ biljkubiljke
vokativ biljkobiljke
lokativ biljcibiljkama
instrumental  biljkombiljkama

izgovor:
definicija:
imenica, ženski rod

(1.1) (botanika) Organizam iz carstva Plantae, točnije živi organizam iz Embrophyta (kopnene biljke) ili Clorophyta (zelene alge), tj. eukariot koji u svojoj stanici ima kloroplaste s dvostrukom membranom koji sadrže klorofil a i b , ili bilo koji drugi organizam usko povezan s takvim organizmima.

sinonimi:
antonimi:
primjeri:

(1.1) A naslućujem da mi je iz srca počela rasti ona biljka što sam je u našem drugovanju nazivao otrovnicom.


srodne riječi:

(1.1) bilje, biljni, biljnati


sintagma:
frazeologija:
etimologija:

prijevodi:

[uredi]

izvori:

[uredi]

    sestrinski projekti:

    [uredi]