broncit
broncit (hrvatski jezik)
[uredi]| padež | jednina | množina |
|---|---|---|
| nominativ | broncit | bronciti |
| genitiv | broncita | broncita |
| dativ | broncitu | broncitima |
| akuzativ | broncit | broncite |
| vokativ | broncite | bronciti |
| lokativ | broncitu | broncitima |
| instrumental | broncitom | broncitima |
izgovor:
definicija:
imenica, muški rod
- (1.1) (mineralogija) Član skupine čvrstih otopina između enstatita i ferosilita, koji sadrži 90-70 mol.% enstatitne komponente.
sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
- (1.1) Po bronci, jer se odlikuje brončanim sjajem.
napomene: