dvoglasnik

Izvor: Wječnik
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

dvoglasnik (hrvatski jezik)[uredi VE]

(1.1)
padež jednina  množina
nominativ dvoglasnik dvoglasnici
genitiv dvoglasnika dvoglasnikâ
dativ dvoglasniku dvoglasnicima
akuzativ dvoglasnik dvoglasnike
vokativ dvoglasniče dvoglasnici
lokativ dvoglasniku dvoglasnicima
instrumental  dvoglasnikom dvoglasnicima

izgovor:
definicija:
imenica, muški rod

(1.1) diftong[1], dva samoglasnika koja se nalaze jedan iza drugog uzastopce. Nisu odvojeni svaki za sebe, nego skupa tvore ili teže tvoriti jedan slog.

sinonimi:

(1.1) dvoglas


antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:[uredi VE]

izvori:[uredi VE]

  1. Govor XXV (2008), 1 S. Habijanec: Fonološki opis hrvatskoga dvoglasnika i slovačkih dvoglasnika, str. 50
    "...refleks dugoga jata u hrvatskom se jeziku ostvaruje kao jedinstveni dvoglasnik 'i͡e' koji se u realizaciji razlikuje od dvosložnog slijeda ije, ali i od jednosložnoga slijeda 'jē'."

sestrinski projekti:[uredi VE]