intrigantan

Izvor: Wječnik

intrigantan (hrvatski jezik)[uredi]

pozitiv komparativ superlativ
intrigantan (1.1) {{{3}}}

izgovor:
definicija:
pridjev

  • intrigàntan prid. <odr. intrigàntnī> koji pobuđuje na razmišljanje, koji izaziva asocijacije, takav da se može problematizirati [~ fenomen plasmana Hrvatske na Biennalu nije samo odabir umjetnika]
(1.1)

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:

  • intríga ž [fr.] <dat. jd intrígi>
1. spletka, smutnja, zavjera
2. zaplet radnje u književnom, kazališnom ili filmskom djelu
  • intrígant m <gen. mn intríganātā> spletkar, smutljivac
  • intrigàntski
1 prid. koji pripada, koji se odnosi na intrigante
2 (-ski) pril. kao intrigant, na način intriganta
  • intrigírati svrš. i nesvrš. <prez. intrìgīram, pril. sad. intrigírajūći, gl. im. intrigírānje>
1 (Ø) praviti spletke, smutnje, spletkariti
2 (koga) pobuđivati čije zanimanje, buditi interes


sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:[uredi]

Izvor[uredi]

  • Rječnik hrvatskoga jezika, Vladimir Anić, Novi liber