nazivi za mjesece u hrvatskomu jeziku

Izvor: Wječnik
Jump to navigation Jump to search

Nazivi za mjesece u hrvatskomu jeziku je posebna stranica u kojoj bi se obuhvatili svi vjerodostojni podatci o nazivlju hrvatskih mjeseci u preglednom obliku. Ovu svrhu nije moguće na dosljedan način provesti kategoriziranjem. Svaki važniji i potpuni izvor koji navodi svih dvanaest mjeseci treba navesti kao poseban stupac u skrižaljki.

Skrižaljka može sadržavati i mjesece kako se rabe u nekom području, npr. Brusje na Hvaru i na otoku Visu gdje postoji naziv krišnjok za srpanj.[1]

Prvi spomen hrvatskoga narodnoga naziva za jedan od mjeseci javlja se u jednoj ispravi pisanoj godine 1412. u Jajcu, u kojoj stoji mjeseca travna.[2]

Nazivi za mjesece po auktorima[uredi]

hrv. standardni jezik Matija Divković (1611.)[3] Habdelić (1670.)[4] Krajačević (1651.)[1][5] Libellus alphabeticus (1756.)[6]
siječanj sičanj Proſzinecz (prosinec) malobožičnjak ili prosinec Sjesanj
veljača veljanoć (velja noć) Szvechen (svečen) svečen Veljacsa
ožujak ožujak Szuſſecz (sušec) gregurščak ili sušec Oxujak
travanj travan Mali Traven (mali traven) đurđevščak ili mali traven Travanj
svibanj sviban Veliki traven (veliki traven) filipovščak ili veliki traven Svibanj
lipanj lipan Klaſzen (klasen) ivanščak ili klasen Lipanj
srpanj srpan Szerpen (serpen) jakopovščak ili serpen Sarpanj
kolovoz kolovoz Veliko meſnyak (veliko mešnjak) velikomešnjak Kolovoz
rujan rujan Malo meſnyak (malo mešnjak) malomešnjak Rujan
listopad listopad Lukouſchak (lukovščak), Miholyſchak (miholjščak) lukovščak, inače miholjščak Liſtopad
studeni studeni Uſzeſzveſchak (vsesveščak) vsesveščak Studeni
prosinac prosinac Gruden (gruden) velikobožičnjak ili gruden Proſinacz

Nazivi za mjesece po mjestima podrijetla[uredi]

hrv. standardni jezik Istra[7] Kastavština[8] Poljica[9] Komiža[10][11][12] Novalja[13] Brusje (Hvar)[14]
siječanj antonšćak, antonšnjak, antoštak antonjski, antonjski mesec, antonšćak sičanj śȋcanj (G śȋcnja) sičanj sičanj
veljača sičanj, sičan sečanj veljača vȇla febrar vejača
ožujak marač marč, marač marač mãrac (G mȏrca) marač morč
travanj avrija, avril aprlj april, travanj avrȋl, april april april
svibanj maj maj maj mȏź (G mãźa), mož maj mož
lipanj pomajić ivanjski, ivanjski mesec jun, zunj źȗnj žunj sorpanj
srpanj žetvenjak jakovajski, jakovajski mesec srpanj, luj kriśnjȏk (G kriśnjōkȃ), krišnjok luj krišnjok
kolovoz angušt, jangušt agust, stomorinski, stomorinski mesec agust agȗśt agušt agust
rujan smokvenjak, pohust mihojski, mihojski mesec šetenbar śetȇmbar, śetȇnbar šetembar šetembar
listopad miholjšćak, miholjski lučinski, lučinski mesec listopad, otonbar otȗbar otubar otobar
studeni martinšćak, martinšnjak, martinski, martinštak, martišnjak martinjski, martinjski mesec, katarinski, katarinski mesec studeni źȋmni, zimji[12] novembar novembar
prosinac prosunac, božićnjak, advent božićni mesec, božićnjak prosinac, decenbar prośȋnac, prosȋnac decembar decembar

vidi i:[uredi]

izvori:[uredi]

  1. 1,0 1,1 Valentin Putanec, »Etimološki prinosi (21–26)«, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, knj. 28. (2002.), Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2002., str. 181. – 206., ISSN 1849-0379 (mrežno izd.), ISSN 1331-6745, cit. sa str. 199.
  2. Žarko Dadić, Hrvati i egzaktne znanosti u osvitu novovjekovlja, IK Naprijed, Zagreb, 1994., ISBN 953-178-016-1, str. 71.
  3. Dadić, 1994., 75.; navodi: "Bosanski franjevac Matija Divković, u djelu Nauk krstjanski, koji je objavljen godine 1611. u Veneciji, bosančicom, također je naveo sve hrvatske nazive mjeseci, i to ovako: sičanj, veljanoć (tj. velja noć), ožujak, travan, sviban, lipan, srpan, kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac."
  4. Juraj Habdelić, Dictionar ili Réchi Szlovenske zvexega ukup zebrane, u red postaulyene, i Diachkemi zlahkotene trudom Jurja Habdelicha, masnika Tovarustva Jesusevoga, na pomoch napredka u diachkom navuku skolneh mladenczeu horvatszkoga i szlovenszkoga naroda, Graz, 1670. (Portal hrvatske rječničke baštine)
  5. Nikola Krajačević Sartorius, Szveti Evangeliomi, predgovor napisao Petar Petretić, Pri Ferencze Widmanstadiuse (Typis Widmanstadianis), Nemški Gradec (Graz), 1651.
  6. Libellus alphabeticus Cùm Nonnullis Cathecheticis addito vocabulario brevi latino, illyrico, germanico (Rerum communiter occurrentium - cum licentia superiorum.), s. l. (vjerojatno u Slavoniji), 1756., str. 29. (Portal hrvatske rječničke baštine)
  7. http://www.adip.hr/Home/Arhiv/2007/Miseci_u_Istri/Miseci_Istra.htm (Pristupljeno: 21. studenoga 2013.).
  8. Ivo Jardas, »Kastavština : građa o narodnom životu i običajima u kastavskom govoru«. U tiskopisu: Milovan Gavazzi, ur., Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena, knjiga 39. (1957.), Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1957., str. 80. — 81.
  9. Frano Ivanišević, Poljica : narodni život i običaji, Reprint izdanja JAZU iz 1906. i neobjavljena građa, Književni krug, Split, 1987., str. 632.
  10. Joško Božanić, »Stil, priča, leksik, svijet tezaurusa usmene predaje komiškog ribara Ivana Vitaljića Gusle«. U časopisu: »Čakavska rič«, god. XXXVIII. (2010.), br. 1-2, Split, siječanj-prosinac, 2010., str. 5. — 122., objavljeno na Hrčku, mjeseca studenoga 2010. (URL)
  11. Joško Božanić, »Iskustvo vremena komiških ribara«. U časopisu: »Čakavska rič«, god. XXIV., 1996., br. 1-2., Split, siječanj-prosinac, 1996., str. 7. — 94., cit sa str. 59., str. 30. i 91. (zimnega)
  12. 12,0 12,1 Pavao Mardešić-Centin, »Rječnik komiškog govora«, Hrvatski dijalektološki zbornik, knj. 4. (1977.), Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1977., str. 265. — 323. + 154 Abb., cit. sa str. 291., 292., 307. i 308.
  13. Božidar Širola, »Novalja na Pagu : Narodni život i običaji«. U tiskopisu: Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knj. XXXI. (Drugi dio = sv. 2.), Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1938., str. 41. — 134., cit. sa str. 128.
  14. Stjepan Ivšić, Hrvatski jezik : 1938–1939., br. 1–10, Pretisak, LIBER Verlag GmbH, Mainz, 1978., ISBN 3-88308-006-3, str. 60.