riksmål
riksmål (hrvatski jezik)
[uredi]
| (1.1) | ||
| padež | jednina | množina |
|---|---|---|
| nominativ | riksmål | riksmål |
| genitiv | riksmåla | riksmåla |
| dativ | riksmålu | riksmålima |
| akuzativ | riksmål | riksmåle |
| vokativ | riksmåle | riksmåli |
| lokativ | riksmålu | riksmålima |
| instrumental | riksmålom | riksmålima |
izgovor:
definicija:
imenica, muški rod
- (1.1) Ime inačice norveškog jezika od kasnih 1890-ih koji se razvio od mješavine norveških i danskih elemenata. Bila je službena do 1929. godine kad ju je nadomjestio bokmål. Bliska je danskom jeziku i prethodnik je bokmåla. Konzervativna je i danas neslužbena inačica bokmåla, odupire se pokušavanom spajanju s novonorveškim (nynorsk). Od 1938. to je pravopis koji je postavio Riksmålsforbundet (za razliku od službenog bokmåla).
sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:
Vidi
[uredi]- bergensk
- bokmål
- høgnorsk
- innlandsmål
- landsmål, allmogespråk, bygdemål, dialekt
- folkmål
- nordnorsk
- norsk
- nynorsk
- østnorsk
- riksmål
- samnorsk
- stasjonsspråk
- trøndersk
- vestnorsk