sebstvo
sebstvo (hrvatski jezik)[uredi]
| (1.1) | ||
| padež | jednina | množina |
|---|---|---|
| nominativ | sebstvo | sebstva |
| genitiv | sebstva | sebstavâ |
| dativ | sebstvu | sebstvima |
| akuzativ | sebstvo | sebstva |
| vokativ | sebstvo | sebstva |
| lokativ | sebstvu | sebstvima |
| instrumental | sebstvom | sebstvima |
izgovor:
definicija:
imenica, srednji rod
- (1.1) Cjelovita bît, odnosno jedna idealna (duhovna) veličina koja kao nadpojam, u smislu potpunosti, obuhvaća i svjesno ja.
sinonimi:
- (1.1) jastvo, vlastitost, osobnost
antonimi:
primjeri: Živan Bezić: Jastvo i sebstvo, Crkva u svijetu, br. 36 (2001), 2 ; str. 174-203
srodne riječi: tistvo, mistvo
sintagma:
frazeologija:
etimologija: sebe + ~ stvo
napomene: