skupiti

Izvor: Wječnik
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

skupiti (hrvatski jezik)[uredi]

izgovor:
definicija:
 glagol

(1.1)
(a) (koga, što) Sabrati na jedno mjesto; sazvati.
(b) Nanijeti više predmeta, količinu čega sipkoga itd.
(1.2)
(a) Sabrati nabavljajući pomalo, prikupiti, uštedjeti.
(b) Primiti, uzeti što od koga u kakvoj količini; pribrati.
(1.3) (se)
(a) Sabrati se na jednom mjestu; sakupiti se.
(b) Gusto se zbiti u svojim česticama, postati manji u mjeri, ući u se.
(c) Nakupiti se taloženjem (skupio se talog).

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:[uredi]

izvori:[uredi]

sestrinski projekti:[uredi]