sugovornik
sugovornik (hrvatski jezik)
[uredi]| (1.1) | ||
| padež | jednina | množina |
|---|---|---|
| nominativ | sugovornik | sugovornici |
| genitiv | sugovornika | sugovornika |
| dativ | sugovorniku | sugovornicima |
| akuzativ | sugovornika | sugovornike |
| vokativ | sugovorniče | sugovornici |
| lokativ | sugovorniku | sugovornicima |
| instrumental | sugovornikom | sugovornicima |
izgovor:
definicija:
imenica, muški rod
- (1.1) Onaj s kojim se govori, jedan od sudionika u izravnom ophođenju i razgovoru, onaj koji sudjeluje u dijalogu; subesjednik, sugovoritelj.
sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:
prijevodi:
[uredi]
|