susobnik
susobnik (hrvatski jezik)[uredi]
(1.1) | ||
padež | jednina | množina |
---|---|---|
nominativ | susobnik | susobnici |
genitiv | susobnika | susobnikâ |
dativ | susobniku | susobnicima |
akuzativ | susobnik | susobnike |
vokativ | susobniče | susobnici |
lokativ | susobniku | susobnicima |
instrumental | susobnikom | susobnicima |
izgovor:
definicija:
imenica, muški rod
- (1.1) kolega s kojim se dijeli zajednička soba (u podstanarstvu, đačkom / studentskom domu i t.d.)[1].; ženski oblik: susobnica
sinonimi:
antonimi:
primjeri:
- (1.1)/1 Profesor ... nekoć je imao susobnika čija je pločica s imenom ponosno sjala u prizemlju. Prije nekih pola godine, umjesto imena susobnika pojavio se upitnik. Možda je susobnik, postavši profesor emeritus, odlučio predstaviti se na malo misteriozniji način.[2]
- (1.1)/2 Moj susobnik i vršnjak M. T., rodom iz omiške okolice, bio je jako ushićen. [3]
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija: su + soba + nik
napomene:
prijevodi:[uredi]
izvori:[uredi]
- ↑ 1,0 1,1 Vijenac br.462/2011. Nives Opačić: Susobnik za spavanje
- ↑ Glasnik Medicinskog fakulteta u Splitu Foto žulj, str. 16.
- ↑ Građanska inicijativa Moj grad Sisak Radoslav Marić: Nastanak organizacije "TIHO" 1957. godine: svjedočenje utemeljitelja