tjerati

Izvor: Wječnik
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

tjerati (hrvatski jezik)[uredi]

izgovor:
definicija:
 glagol

(1.1) (koga, što)
(a) Prisiljavati koga da napusti mjesto na kojem se nalazi.
(b) Nasilno odvoditi, sprovoditi.
(c) Goniti domaće životinje na neko mjesto.
(d) Stalno tražiti koga, ići u potjeru za kim; goniti.
(1.2) (što) (preneseno značenje) Ne ostavljati na miru, progoniti.
(1.3) (što)
(a) Povicima ili udarcima poticati zaprežnu životinju na kretanje.
(b) (razgovorno) Upravljati vozilom, stavljati u pokret (neki stroj).
(c) Kotrljati.
(1.4) (što) Puštati, istjerivati pupoljke, izbojke, pupati.
(1.5) (koga na što) Uporno nagovarati, prisiljavati, primoravati, dovoditi u neko stanje, nagoniti.
(1.6) (na što) Izazivati psihičku ili fiziološku reakciju, poticati na što, dražiti.
(1.7) (razgovorno) Kretati se brzo, držeći se stalno jednog smjera.
(1.8) (se)
(a) Juriti jedno drugo, ganjati se.
(b) Sporiti se, parničiti se, suditi se, preganjati se.
(1.9) (se) Iskazivati spolni nagon, pariti se, sparivati se (o nekim životinjama).

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:[uredi]

izvori:[uredi]

sestrinski projekti:[uredi]