utučen
utučen (hrvatski jezik)
[uredi]| pozitiv | komparativ | superlativ |
|---|---|---|
| utučen | utučeniji | najutučeniji |
izgovor:
definicija:
pridjev
- (1.1) koji je u stanju utučenosti, nevoljnosti
sinonimi:
- (1.1) potišten, deprimiran, apatičan
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene: