broncit
broncit (hrvatski jezik)[uredi]
| padež | jednina | množina |
|---|---|---|
| nominativ | broncit | bronciti
|
| genitiv | broncita | broncita
|
| dativ | broncitu | broncitima
|
| akuzativ | broncit | broncite
|
| vokativ | broncite | bronciti
|
| lokativ | broncitu | broncitima
|
| instrumental | broncitom | broncitima
|
izgovor:
definicija:
imenica, muški rod
- (1.1) (mineralogija) Član skupine čvrstih otopina između enstatita i ferosilita, koji sadrži 90-70 mol.% enstatitne komponente.
sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
- (1.1) Po bronci, jer se odlikuje brončanim sjajem.
napomene: