govno

govno (hrvatski jezik)

Etimologija

Praslavenski *govьno, u prvotnom značenju 'kravlji izmet, balega'.

izgovor:
definicija:
imenica, srednji rod

(1.1) (vulgarno) izmet

imenica, ženski rod, imenica, muški rod

(1.2) (kolokvijalno) Karakterna osobina, izraz kojim se opisuje osoba (bilo kojeg spola) zle naravi, u smislu da je izdajnik, da pakosti drugima, odmaže/ne pomaže kad bi to ljudski bilo napraviti (govno od čovika)

Sklonidba

padež	jednina	množina
nominativ	govno	govna
genitiv	govna	govana
dativ	govnu	govnima
akuzativ	govno	govna
vokativ	govno	govna
lokativ	govnu	govnima
instrumental	govnom	govnima

Prijevodi

Bosanski: govno (bs) Engleski: shit (en) Finski: paska (fi) Francuski: merde (fr) ž. Grčki: σκατά (el) sr. mn. Latinski: merda (la) ž.

Nizozemski: poep (nl) Njemački: Scheiße (de) ž. Poljski: gówno (pl) Portugalski: merda (pt) ž. Ruski: говно (ru) sr. Slovenski: drek (sl) m. Srpski: govno (sr) sr. Španjolski: mierda (fr) ž., caca (fr) ž. Talijanski: merda (it) ž.

---

govno (bošnjački jezik)

Etimologija

Praslavenski *govьno, u prvotnom značenju 'kravlji izmet, balega'.

izgovor:
definicija:

govno sr. r. (mn. govna)

1. (vulgarno) izmet

Sklonidba

padež	jednina	množina
nominativ	govno	govna
genitiv	govna	govana
dativ	govnu	govnima
akuzativ	govno	govna
vokativ	govno	govna
instrumental	govnom	govnima
lokativ	govnu	govnima

---

govno (srpski jezik)

Etimologija

Praslavenski *govьno, u prvotnom značenju 'kravlji izmet, balega'.

izgovor:
definicija:

govno sr. r. (mn. govna)

1. (vulgarno) izmet

Sklonidba

padež	jednina	množina
nominativ	govno	govna
genitiv	govna	govana
dativ	govnu	govnima
akuzativ	govno	govna
vokativ	govno	govna
instrumental	govnom	govnima
lokativ	govnu	govnima