imenica
Izvor: Wiktionary
[uredi] imenica (hrvatski jezik)
| (1.1) | ||
| padež | jednina | množina |
|---|---|---|
| nominativ | imenica | imenice |
| genitiv | imenice | imenica |
| dativ | imenici | imenicama |
| akuzativ | imenicu | imenice |
| vokativ | imenico | imenice |
| lokativ | imenici | imenicama |
| instrumental | imenicom | imenicama |
izgovor:
definicija:
imenica , ženski rod
- (1.1) Imenica je vrsta riječi kojom imenujemo stvar, biće i pojavu. Vlastite imenice imenuju vlastita imena i pišu se velikim početnim slovom, npr. Ivan, Novačić, Zagreb, Pluton... Opće imenice imenuju neodređene stvari, bića ili pojave i pišu se malim početnim slovom, npr: automobil, jelen, oblak, kiša...
sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi: ime, imenovati, imenski
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:
[uredi] prijevodi
|
