kemija

Izvor: Wiktionary

[uredi] kemija (hrvatski jezik)

(1.1-2)
padež	jednina	množina
nominativ	kemija	kemije
genitiv	kemije	kemija
dativ	kemiji	kemijama
akuzativ	kemiju	kemije
vokativ	kemijo	kemije
lokativ	kemiji	kemijama
instrumental	kemijom	kemijama

izgovor: IPA: [riječ1]
definicija:
imenica , ženski rod

(1.1) (kemija) znanost koja proučava ustroj, osobine, sastav i pretvorbu tvari. Kemija se bavi kemijskim elementima i spojevima, koji se sastoje od atoma i molekula, kao i njihovim odnosima.

(1.2) (pejorativno) proizvod koji je dobiven sintetičkim putem ili u kojem se osjeća uporaba konzervansa, herbicida itd.

sinonimi:

(1.1)

antonimi:

(1.1)

primjeri:

(1.1)

(1.2) Ovo je živa kemija

srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija: grčki preko arapskog i latinskog *khēmeía preko al-hami i chymia
napomene:

[uredi] prijevodi:

bugarski (1.1) химия (bg) bošnjački (1.1) hemija (bs) ž. engleski (1.1) chemistry (en) finski (1.1) kemia (fi) francuski (1.1) chimie (fr) ž. islandski (1.1) efnafræði (is) japanski (1.1) かがく, kagaku (ja)

njemački (1.1) Chemie (de) ž. nizozemski (1.1) chemie (nl) ž., scheikunde (nl) ž. rumunjski (1.1.) chimie (ro) ž. ruski: (1.1) xимия (ru) ž. poljski (1.1) chemia (pl) ž. srpski ćirilica: (1.1) xемија ž. latinica: (1.1) hemija ž. švedski (1.1) kemi (sv) ž. esperanto (1.1) kemio (es) ž. talijanski (1.1) chimica (it) ž.