ličitelj

Izvor: Wječnik
(1.1) ličitelj

ličitelj (hrvatski jezik)[uredi]

(1.1)
padež jednina  množina
nominativ ličitelj ličitelji
genitiv ličitelja ličitelja
dativ ličitelju ličiteljima
akuzativ ličitelja ličitelje
vokativ ličitelju ličitelji
lokativ ličitelju ličiteljima
instrumental  ličiteljem ličiteljima


izgovor: (1.1) lìčitelj
definicija:
imenica, muški rod

(1.1) (rijetko) osoba koja lîčī (u značenju bojiti).[1][2]

sinonimi:

(1.1) ličilac, soboslikar, razg. gov. máler; kajk. (belič, ger. farbar, ger. farbavec, bojač, bojac, bojar), čakav. pìtūr [tal. reg. razg.].


antonimi:

(1.1)


primjeri:

(1.1)


srodne riječi:

(1.1) bojilac, bojitelj, ličilo


sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

(1.1)

prijevodi:[uredi]

izvori:[uredi]

  1. ličitelj kućni — Ivan Franjo Jukić
  2. Mate Šimundić: Rječnik suvišnih tuđica u hrvatskomu jeziku, Barka, Zagreb, 1994., ISBN 953-6295-00-8, str. 167. – pitur.

sestrinski podsustavi:[uredi]

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još medija u kategoriji: ličitelji