Prijeđi na sadržaj

čin

Izvor: Wječnik
(1.1-5)
padež jednina  množina
nominativ čin činovi
genitiv čina činova
dativ činu činovima
akuzativ čin činove
vokativ čine činovi
lokativ činu činovima
instrumental  činom činovima


izgovor:
definicija:
imenica, muški rod

(1.1) Ono što je učinjeno, rezultat radnje, djelo.
(1.2) Činjenje, radnja, djelatnost.
(1.3) (a) Završni segment ciljno usmjerene radnje (npr. dramske)
(b) Jedan od dijelova kazališne predstave.
(1.4) Stupanj u nekoj hijerarhiji, osobito vojničkoj.
(1.5) fil. Ontološki pojam što označuje zbiljsku djelatnost nekog bića nasuprot mogućosti djelovanja.

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:

(1.1) svršeni čin


frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:

[uredi]

izvori:

[uredi]

sestrinski projekti:

[uredi]

Wikipedija ima članak na temu: Čin