čoban

Izvor: Wječnik
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

čoban (hrvatski jezik)[uredi]

(1.1)
padež jednina  množina
nominativ čoban čobani
genitiv čobana čobana
dativ čobanu čobanima
akuzativ čobana čobane
vokativ čobane čobani
lokativ čobanu čobanima
instrumental  čobanom čobanima

izgovor:
definicija:
imenica, muški rod

(1.1) onaj koji čuva stoku na paši; ovčar, pastir, čobanin
(1.2) onaj koji napasa stoku na nomadski način
(1.3) pejor. onaj koji se ne zna ponašati; neuglađen, sirov čovjek; seljačina, seljo, geak. [1] [2]

sinonimi:

(1.1)


antonimi:
primjeri:
srodne riječi:

(1.1) čobanac, čobanbaša, čobančad, čobanče, čobančica, čobančić, čobančina, čobanica, čobanija, čobanina, čobaniti, čobanka, čobanluk, čobanovanje, čobanovati, čobanski, čobanstvo, čobanjenje
neka prezimena: Čoban, Čobanac, Čobanec (Kneževo), Čobanić, Čobanin, Čobankić , Čobanković , Čobanov , Čobanović , Čobanski [3].


sintagma:
frazeologija:
etimologija:

(1.1-3) (tur. çoban < perz. čubân, drugi dio -ban znači stražar)


napomene:

izvori:[uredi]

  1. "Hrvatski enciklopedijski rječnik", Zagreb, 2004/2005.
  2. Bratoljub Klaić: "Rječnik stranih riječi", Zagreb, 1978.
  3. "Leksik prezimena SR Hrvatske", Zagreb, 1976.

prijevodi:[uredi]

drugi projekti[uredi]