čoban
čoban (hrvatski jezik)
[uredi]| (1.1) | ||
| padež | jednina | množina |
|---|---|---|
| nominativ | čoban | čobani |
| genitiv | čobana | čobana |
| dativ | čobanu | čobanima |
| akuzativ | čobana | čobane |
| vokativ | čobane | čobani |
| lokativ | čobanu | čobanima |
| instrumental | čobanom | čobanima |
izgovor:
definicija:
imenica, muški rod
- (1.1) onaj koji čuva stoku na paši; ovčar, pastir, čobanin
- (1.2) onaj koji napasa stoku na nomadski način
- (1.3) pejor. onaj koji se ne zna ponašati; neuglađen, sirov čovjek; seljačina, seljo, geak. [1] [2]
sinonimi:
- (1.1)
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
- (1.1) čobanac, čobanbaša, čobančad, čobanče, čobančica, čobančić, čobančina, čobanica, čobanija, čobanina, čobaniti, čobanka, čobanluk, čobanovanje, čobanovati, čobanski, čobanstvo, čobanjenje
- neka prezimena: Čoban, Čobanac, Čobanec (Kneževo), Čobanić, Čobanin, Čobankić , Čobanković , Čobanov , Čobanović , Čobanski [3].
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
- (1.1-3) (tur. çoban < perz. čubân, drugi dio -ban znači stražar)
napomene: