apsolutiv
apsolutiv (hrvatski jezik)[uredi]
| (1.1) | ||
| padež | jednina | množina |
|---|---|---|
| nominativ | apsolutiv | apsolutivi |
| genitiv | apsolutiva | apsolutiva |
| dativ | apsolutivu | apsolutivima |
| akuzativ | apsolutiv | apsolutive |
| vokativ | apsolutiv | apsolutivi |
| lokativ | apsolutivu | apsolutivima |
| instrumental | apsolutivom | apsolutivima |
izgovor:
definicija:
imenica, muški rod
- (1.1) (jezikoslovlje) Padež u ergativnim jezicima, u kojima subjekt neprijelaznog glagola stoji u istom padežu kao objekt prijelaznog glagola.
sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:
prijevodi:[uredi]
|