Prijeđi na sadržaj

brecati

Izvor: Wječnik

izgovor:
definicija:
 glagol

(1.1)
(a) Javljati se isprekidanim zvukom iz daljine kao zvono.
(b) Kucati, udarati (za bol u glavi i sl.)
(1.2) (se)
(a) (na koga) Osorno se otresati na koga; osjeći se, okositi se na koga.
(b) Trzati se, više puta se lecnuti (od straha, iznenađenja).

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:

[uredi]

izvori:

[uredi]

sestrinski projekti:

[uredi]