Prijeđi na sadržaj

budala

Izvor: Wječnik
padež jednina  množina
nominativ budala budale

genitiv budale budala

dativ budali budalama

akuzativ budalu budale

vokativ budalo budale

lokativ budali budalama

instrumental budalom budalama

izgovor:
definicija:
imenica, zajednički rod

(1.1) Osoba koja se ponaša glupo, nerazumno, budalasto.

sinonimi:

(1.1) glupan, luda, trabuna (Šulek), (kajkavski) bedak, mutlak (Šenoa), (ekspresivno) muna (dolazi i u značenju majmun), (čakavski) trubila, bena


antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:

[uredi]

literatura:

[uredi]
  • dvorodna imenica
    • Svetozar V. Marković, »O kolebljivosti slaganja u rodu kod imenica čiji se prirodni i gramatički rod ne slažu (i o rodu ovih imenica)«, Pitanja književnosti i jezika, izvorni naslov časopisa: Питања књижевности и језика, (Sarajevo), knj. I- (1954.), str. 87. – 110.
    • Stjepan Babić, »Hrvatski jezik, zakonodavstvo i ravnopravnost spolova«, Jezik: časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika, God. 53., Br. 3., Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, mjeseca lipnja 2006., ISSN 1849-174X (Online), str. 81. – 87., cit. sa str. 82.

izvori:

[uredi]

sestrinski projekti:

[uredi]