Prijeđi na sadržaj

bura

Izvor: Wječnik
(1.1-...)
padež jednina  množina dvojina
nominativ buraburebure
akuzativ buruburebure
genitiv bureburâbure
dativ buriburamabure/burama
lokativ buriburamabure/burama
instrumental buromburamabure/burama
vokativ bureburebure/burama
(1.1) bura

izgovor:
definicija:
imenica, ženski rod

(1.1) meteor. jak, suh i hladan, mahovit (naglo mijenja smjer i brzinu) i turbulentan vjetar s kopna, koji pretežno u hladno doba godine puše duž istočne obale Jadranskoga mora.
(2.1) fig. događaj koji uzrokuje mnogo komešanja, strasti i promjena

sinonimi:
antonimi:
primjeri:

(1.1) Bura će sutra oslabjeti.
(2.1) Svojim izjavama o raspadu zemlje izazvao buru negodovanja.


srodne riječi: jugo, tramontana, maestral, lebić, levanat
sintagma:
frazeologija:
etimologija: protoslavenski *bùřa
napomene:

prijevodi:

[uredi]

Izvori

[uredi]