kombinacija

Izvor: Wječnik

kombinacija (hrvatski jezik)[uredi]

(1.1 - 1.6)
padež jednina  množina
nominativ kombinacija kombinacije
genitiv kombinacije kombinacija
dativ kombinaciji kombinacijama
akuzativ kombinaciju kombinacije
vokativ kombinacijo kombinacije
lokativ kombinaciji kombinacijama
instrumental  kombinacijom kombinacijama

izgovor:
definicija:
imenica, ženski rod

(1.1) Vezivanje (srodnih ili različitih) pojmova, osoba, predmeta itd.; sjedinjenje, sklop, slaganje, spoj.
(1.2) (matematika) Svaki podskup sa zadanim brojem elemenata u nekom konačnom skupu
(1.3) (tehnika) Šifra kojom se otvara specijalna brava.
(1.4) Traženje plana, sheme za realizaciju ideje; domišljanje, spekulacija.
(1.5) (športski)
(a) U borilačkim športovima akcija u kojoj je u cjelinu povezano više raznorodnih elemenata.
(b) U konjičkom športu, više prepona za preskakanje.
(c) U kolektivnim športovima, smišljeno i uvježbano dodavanje lopte više suigrača.
(d) (šah) Planska akcija temeljena na osebujnosti rasporeda figura.
(e) Disciplina alpskog skijanja; natjecanje u dvije discipline (slalom i spust i sl.) čiji se rezultati zbrajaju za ukupnu pobjedu.
(1.6) (gramatika) Uređeni niz (slijed) jezičnih jedinica po određenim pravilima; razmještaj.

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:

(1.1) vidi kombinirati


napomene:

prijevodi:[uredi]

izvori:[uredi]

sestrinski projekti:[uredi]