Prijeđi na sadržaj

mjavica

Izvor: Wječnik
(1.1)
padež jednina  množina
nominativ mjavica mjavice
genitiv mjavice mjavicā
dativ mjavici mjavicama
akuzativ mjavicu mjavice
vokativ mjavico mjavice
lokativ mjavici mjavicama
instrumental  mjavicom mjavicama
(1.1) mjavice (tanki kolci obojeni zeleno)

izgovor: mjȁvica
definicija:
imenica, ženski rod

(1.1) (čakavski) dugačak tanak kolac koji služi kao potporanj, npr. u vinogradu, vrtu (za grah) ili ružičnjaku.
(1.2) (čakavski) dugačka, drvena motka kojom se klati kesten (ili drugo drvo odnosno plodovi).[1]

sinonimi:

(1.1) čaklja, drúg,[2] džida, kol, kolac, kolček, kolčić, linka, ošček, prečka, prečkica, preška, pritka, pričanik, rozga, stanga, ščip, šćap, šćanga, štanga, štap, táč, tȁčka, tak, takja,[3] taklja, takljica, trklja, vrlia, zatka


antonimi:
primjeri:

(1.1) (čakavski) Mlaje ruže, ke imaju tako desetak let, su človeku do pasa. Pul saku ružu se zabije kolac. Od kolca do kolca skroz celi red su se onako dugi i tanki pruti, ki se zovu mjavice. Mjavica j' provučena mej ružu i mej kolac. Ruže vežu žukvun, a ako je nimaju, z vrbun za mjavicu. Mjavica j' vezana za kolac. V zime se poseču kolci i mjavice. Kolci se najveć jesenovi i grabrovi, a mjavice jesenove. Kolci ošpiče i koru ž njih obele. Mjavice pak onako malo obdelaju, pak i ž njih koru obele.
(Ivo Jardas, Kastavština, 1957.)[4]


srodne riječi:

(1.1-2) (umanjenica) mjava,[1] (uvećanica) mjavičina
(1.1-2) čaklja, drúg,[5] džida, kol, kolac, kolček, kolčić, kopišče, kopišće, kopište, kopje, koplje, linka, ošček, prečka, prečkica, preška, pritka, pričanik, rozga, stanga, ščip, šćap, šćanga, štanga, štap, vrlia, zatka; od kestena: kopje od kostana, koštana (tj. kestena), kostajnica, koštujnica, koštunica, džida koštanica = džida kostolovka = koplje kostolomno


sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

(1.1) Značenje rasvijetljeno 27. studenoga 2013. uz pomoć profesorice hrvatskoga jezika i književnosti te knjižničarke Osnovne škole Milana Brozovića u Kastvu.

prijevodi:

[uredi]

sestrinski projekti:

[uredi]

izvori:

[uredi]
  1. 1,0 1,1 Čakavski rječnik, Osnovna škola Turnić, Rijeka (URL). Pristupljeno: 27. studenoga 2013.
  2. Juraj Habdelić, Dictionar ili Réchi Szlovenske zvexega ukup zebrane, u red postaulyene, i Diachkemi zlahkotene trudom Jurja Habdelicha, masnika Tovarustva Jesusevoga, na pomoch napredka u diachkom navuku skolneh mladenczeu horvatszkoga i szlovenszkoga naroda, Gradecz Nemski, 1670., str. C 8 (Portal hrvatske rječničke baštine, slika 047)
  3. Blaž Jurišić, Rječnik govora otoka Vrgade : uspoređen s nekim čakavskim i zapadnoštokavskim govorima : II. dio : Rječnik, Biblioteka Hrvatskoga dijalektološkoga zbornika, Prva knjiga, II. dio., Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1973., str. 212.
  4. Ivo Jardas, »Kastavština : građa o narodnom životu i običajima u kastavskom govoru«. U tiskopisu: Milovan Gavazzi, ur., Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena, knjiga 39. (1957.), Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1957., str. 233.
  5. Juraj Habdelić, Dictionar ili Réchi Szlovenske zvexega ukup zebrane, u red postaulyene, i Diachkemi zlahkotene trudom Jurja Habdelicha, masnika Tovarustva Jesusevoga, na pomoch napredka u diachkom navuku skolneh mladenczeu horvatszkoga i szlovenszkoga naroda, Gradecz Nemski, 1670., str. C 8 (Portal hrvatske rječničke baštine)