osumnjičenik
osumnjičenik (hrvatski jezik)
[uredi]| (1.1) | ||
| padež | jednina | množina |
|---|---|---|
| nominativ | osumnjičenik | osumnjičenici |
| genitiv | osumnjičenika | osumnjičenika |
| dativ | osumnjičeniku | osumnjičenicima |
| akuzativ | osumnjičenika | osumnjičenike |
| vokativ | osumnjičeniče | osumnjičenici |
| lokativ | osumnjičeniku | osumnjičenicima |
| instrumental | osumnjičenikom | osumnjičenicima |
izgovor:
definicija:
imenica, muški rod
- (1.1) (pravo) Osoba za koju tijela kaznenog progona ili redarstvene vlasti imaju osnova sumnjati da je počinila kazneno djelo ili sudjelovala u njemu.
sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
napomene: