Prijeđi na sadržaj

pravo

Izvor: Wječnik
(1.1 - 1.5)
padež jednina  množina
nominativ pravoprava
genitiv pravaprava
dativ pravupravima
akuzativ pravoprava
vokativ pravoprava
lokativ pravupravima
instrumental  pravompravima

izgovor:
definicija:
imenica, srednji rod

(1.1)
(a) Ukupnost državnih i međunarodnih pravila koja uređuju životne odnose među ljudima i prema zajednici.
(b) Ono što pripada pravnoj osobi po odredbama pravnih propisa.
(1.2) Ukupnost zakona i propisa koji se odnose na kakvu oblast državnog uređenja, javnog života ili društvene djelatnosti, ovlaštenja ili stečenih povlastica.
(1.3)
(a) Ovlast da se mogu obavljati državni poslovi, da se može čime raspolagati.
(b) Mogućnost djelovanja, postupanja, vladanja čime.
(1.4) Prednost koja pripada kome prema društvenom položaju, godinama itd.
(1.5) Pravna znanost.

prilog,

(2.1)
(a) U pravoj liniji, ravno.
(b) vidi Uspravno.
(c) Izravno, neposredno, direktno.
(2.2) Kako odgovara pravu, pravdi.
(2.3) Kako odgovara istini, stvarnosti, istinito, točno.

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:

[uredi]

izvori:

[uredi]

sestrinski projekti:

[uredi]