Prijeđi na sadržaj

proturječiti

Izvor: Wječnik

proturječiti (hrvatski jezik)

[uredi]

izgovor:
definicija:
 glagol

(1.1) (čemu) Biti u sadržajnoj opreci s kim/čim, biti u kontradikciji, isključivati se.
(1.2) (komu) Izražavati protivne stavove; protiviti se.

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:

(1.1) vidi proturječje


napomene:

prijevodi:

[uredi]

izvori:

[uredi]

sestrinski projekti:

[uredi]