savršen

savršen (hrvatski jezik)

(1.1 – 1.2)
pozitiv	komparativ	superlativ
savršen	savršeniji	najsavršeniji

izgovor:
definicija:
pridjev

(1.1) Koji je bez nedostataka; perfektan.

(1.2) (mn.) (povijest) Koji su u bosanskoj crkvi (krstjani, bogumili) “pravi krstjani”, koji poznaju tajne vjere i dosljedno provode asketski život po njenim propisima (za razliku od mrsnih ljudi).

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:

(1.1) s(a)- + vršiti

napomene:

prijevodi:

engleski: perfect (en) grčki: τέλειος (el)