savršen

Izvor: Wječnik
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

savršen (hrvatski jezik)[uredi]

(1.1 – 1.2)
pozitiv komparativ superlativ
savršen savršeniji najsavršeniji

izgovor:
definicija:
pridjev

(1.1) Koji je bez nedostataka; perfektan.
(1.2) (mn.) (povijest) Koji su u bosanskoj crkvi (krstjani, bogumili) “pravi krstjani”, koji poznaju tajne vjere i dosljedno provode asketski život po njenim propisima (za razliku od mrsnih ljudi).

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:

(1.1) s(a)- + vršiti


napomene:

prijevodi:[uredi]

izvori:[uredi]

sestrinski projekti:[uredi]