serbokroatizam
serbokroatizam (hrvatski jezik)
[uredi]| (1.1) | ||
| padež | jednina | množina |
|---|---|---|
| nominativ | serbokroatizam | serbokroatizmi |
| genitiv | serbokroatizma | serbokroatizamâ |
| dativ | serbokroatizmu | serbokroatizmima |
| akuzativ | serbokroatizam | serbokroatizme |
| vokativ | serbokroatizme | serbokroatizmi |
| lokativ | serbokroatizmu | serbokroatizmima |
| instrumental | serbokroatizmom | serbokroatizmima |
izgovor:
definicija:
imenica, muški rod
- (1.1) (jezikoslovlje) Kompleksna, prvenstveno jezično-politička dinamička jedinica kojoj je prvi cilj bio nasilno unificirati dva jezika, hrvatski jezik i srpski jezik, i pod dominacijom srpskoga, a na štetu hrvatskog (čiji se oblike u tome obrascu prikazivalo na "neknjiževne", "nepravilne", "dijalektalne", "regionalne") stvoriti umjetni, t.zv. "srpskohrvatski" kao zaseban (autonoman) jezik[1]
sinonimi:
- (1.1)
antonimi:
- (1.1)
primjeri:
- (1.1) Serbokroatizam je spajanje nespojivog, kao da zašiješ glavu od prasca na truplo od krave i rečeš da je to kravoprasac i da je to životinja koja postoji u stvarnosti.
srodne riječi: jugounitarizam, čehoslovakizam, serbokroatistika, Frankenstein
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:
prijevodi:
[uredi]Izvori
[uredi]- ↑ Mario Grčević: O serbokroatizmu u suvremenoj njemačkoj slavistici, Jezik (Zagreb), 48. br. 4, listopad 2001., str. 122. (prema definiciji Leopolda Auburgera u knjizi Die kroatische Sprache und der Serbokroatismus, Ulm/Donau, 1999.