sposobnost
sposobnost (hrvatski jezik)
[uredi]| (1.1) | ||
| padež | jednina | množina |
|---|---|---|
| nominativ | sposobnost | sposobnosti |
| genitiv | sposobnosti | sposobnosti |
| dativ | sposobnosti | sposobnostima |
| akuzativ | sposobnost | sposobnosti |
| vokativ | sposobnosti | sposobnosti |
| lokativ | sposobnosti | sposobnostima |
| instrumental | sposobnošću/sposobnosti | sposobnostima |
izgovor:
definicija:
imenica, ženski rod
- (1.1) Osobina onoga koji je sposoban.
- (1.2) (psihologija) Potencijalni reaktivni sustav za obavljanje određene djelatnosti koji urođene predispozicije razvija pod utjecajem okoline.
sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene: