Prijeđi na sadržaj

stibij

Izvor: Wječnik
(1.1)
padež jednina  množina
nominativ stibij stibiji
genitiv stibija stibijâ
dativ stibiju stibijima
akuzativ stibij stibije
vokativ stibiju stibiji
lokativ stibiju stibijima
instrumental  stibijem stibijima
(1.1) stibij

izgovor: stîbīj
definicija:
imenica, muški rod

(1.1) (kemija) kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Sb.[1]

sinonimi:

(1.1) (standardno) antimon,[2] rastok, raztok, surma, antimonij


antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:

(1.1) od latinskoga stibium, preuzeto iz starogrčkoga στίβι (stíbi), inačice στίμμι (stímmi), koja ima izvor u staroegipatskome (wikipedija)
O34
D46
G17F21
D4
sdm.


napomene:

prijevodi:

[uredi]

izvori:

[uredi]
  1. Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, 5. – prerađeno izd., Školska knjiga, Zagreb, mjeseca prosinca 2000., str. 401. (ISBN 953-0-40017-9)
  2. Hrvoje Tartalja, »O kemijskoj djelatnosti kod Južnih Slavena do XVIII stoljeća«, Rasprave i građa za povijest nauka, Knj. I., Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1963., str. 13. – 135.
    »Stibium ili Stimmi, koji se kasnije pod utjecajem Arapa nazvao antimon, nije bio metal nego stibijev trisulfat Sb2S3

sestrinski projekti:

[uredi]

Wikipedija ima članak na temu: antimon

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu: stibij

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još medija u kategoriji: stibij