stojeći

Izvor: Wječnik

stojeći (hrvatski jezik)[uredi]

izgovor:
definicija:
pridjev

(1.1) Kojemu je svojstvo, koji je konstruiran tako da služi svrsi postavljen okomito (ili približno okomito) u odnosu na vodoravnu podlogu, koji se postavlja da stoji uspravno.

sinonimi:
antonimi:

(1.1) ležeći


primjeri:
srodne riječi:
sintagma:

(1.1) stojeći stav


frazeologija:
etimologija:

(1.1) vidi stati


napomene:

prijevodi:[uredi]

izvori:[uredi]

sestrinski projekti:[uredi]