tih

Izvor: Wječnik
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

tih (hrvatski jezik)[uredi VE]

(1.1 - 1.4)
pozitiv komparativ superlativ
tih tiši najtiši

izgovor:
definicija:
pridjev

(1.1) Koji je bez buke, koji ne stvara buku.
(1.2) Koji se slabo čuje; prigušen.
(1.3) Koji miruje, koji se ne svađa; krotak, miran, povučen, skroman (o osobi).
(1.4) Koji je umjeren, blag, koji se pojavljuje u manjoj količini (o prirodnim pojavama).

sinonimi:

(1.1) [[ ]]


antonimi:

(1.1) bučan
(1.2) glasan


primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:[uredi VE]

izvori:[uredi VE]

sestrinski projekti:[uredi VE]