Prijeđi na sadržaj

titan

Izvor: Wječnik
(1.1-1.4)
padež jednina  množina
nominativ titan titani
genitiv titana titanâ
dativ titanu titanima
akuzativ titan titane
vokativ titane titani
lokativ titanu titanima
instrumental  titanom titanima
(1.1) titan; 99,999 % čist.[1]

izgovor: tìtan
definicija:
imenica, muški rod

(1.1) (kemija) Kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Ti.
(1.2) Malajsko-polinezijski jezik iz Papuanske Nove Gvineje, vidi također titan (jezik) na Wikipediji.
(1.3) Jedan od šestoro titana (vidi također Titani na Wikipediji).
(1.4) (preneseno značenje) div, gorostas.

sinonimi:

(1.1) titanij.


antonimi:

(1.1)


primjeri:

(1.1)


srodne riječi:

(1.1) prid. titànī, titanski (npr. ispolinski), titanijski.
(1.3) Titan (Saturnov satelit), Titani (grčka mitologija).


sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:

[uredi]

izvori:

[uredi]
  1. Alexander C. Wimmer, Die chemischen Elemente, SMT Verlag, 2011., ISBN 978-3-200-02434-2

sestrinski projekti:

[uredi]

Wikipedija ima članak na temu: titan (element)

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu: titan

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još medija u kategoriji: titan


Wikipedija ima članak na temu: titan (mitologija)

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još medija u kategoriji: titani (mitologija)