Prijeđi na sadržaj

točka

Izvor: Wječnik
(1.1) točka
(1.1-2)
padež jednina  množina
nominativ točka točke
genitiv točke točaka/točka/ točki
dativ točki[1] točkama
akuzativ točku točke
vokativ točko točke
lokativ točki[1] točkama
instrumental  točkom točkama

izgovor:
definicija:
imenica, ženski rod

(1.1) (a) (geometrija) Jedan od osnovnih elemenata geometrije, objekt bez dijelova i dimenzija kojemu se može odrediti samo položaj (koordinate točke).
(b) Mjesto (točka sastajanja).
(1.2) (jezikoslovlje) Pravopisni znak kojim se obilježava dovršenost rečenice, skraćenost riječi ili izraza, redoslijed jedinice u nizanju i odijeljenost članova višeznamenkaste brojke
(1.3) (preneseno značenje) (a) Ono što je vrlo malo pa nalikuje na točku
(b) Često u značenju uporišnog, od čega se polazi, što je mjesto kakvog sastajališta, odredišta.
(1.4) Znak na mjerilu, instrumentu itd. koji obilježava razlike u temperaturi, stanju u tvari.
(1.5) Brojkom istaknut smisaoni, sadržajni razdjel u tekstu, dnevnom redu, paragrafu i sl..

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:

(1.1) dodirna točka, prijelomna točka, točka gledišta


frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:

[uredi]

izvori:

[uredi]
  1. 1,0 1,1 Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, V. – prerađeno izd., Školska knjiga, Zagreb, mjeseca prosinca 2000., ISBN 953-0-40017-9, str. 438.
Wikipedija ima članak na temu:

sestrinski projekti:

[uredi]
Wikipedija ima članak na temu: točka (geometrija)