uspornik

Izvor: Wječnik
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

uspornik (hrvatski jezik)[uredi]

(1.1)
padež jednina  množina
nominativ uspornik uspornici
genitiv uspornika uspornikâ
dativ usporniku uspornicima
akuzativ uspornik uspornike
vokativ usporniče uspornici
lokativ usporniku uspornicima
instrumental  uspornikom uspornicima

izgovor:
definicija:
imenica, muški rod

(1.1) (promet) Umjetna prepreka na asfaltiranoj cesti, napravljena radi prisiljavanja vozačâ znatno sporije voziti na tom dijelu ceste.

sinonimi:

(1.1) ležeći policajac


antonimi:

(1.1)


primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene: Izraz je uveden 2006., a dobio je nagradu dr Ivan Šreter

prijevodi:[uredi]

izvori:[uredi]

sestrinski projekti:[uredi]