uspornik
uspornik (hrvatski jezik)[uredi]
| (1.1) | ||
| padež | jednina | množina |
|---|---|---|
| nominativ | uspornik | uspornici |
| genitiv | uspornika | uspornikâ |
| dativ | usporniku | uspornicima |
| akuzativ | uspornik | uspornike |
| vokativ | usporniče | uspornici |
| lokativ | usporniku | uspornicima |
| instrumental | uspornikom | uspornicima |
izgovor:
definicija:
imenica, muški rod
- (1.1) (promet) Umjetna prepreka na asfaltiranoj cesti, napravljena radi prisiljavanja vozačâ znatno sporije voziti na tom dijelu ceste.
sinonimi:
- (1.1) ležeći policajac
antonimi:
- (1.1)
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:
Izraz je uveden 2006., a dobio je nagradu dr Ivan Šreter