zapovjednik
zapovjednik (hrvatski jezik)
[uredi]| (1.1) | ||
| padež | jednina | množina |
|---|---|---|
| nominativ | zapovjednik | zapovjednici |
| genitiv | zapovjednika | zapovjednika |
| dativ | zapovjedniku | zapovjednicima |
| akuzativ | zapovjednika | zapovjednike |
| vokativ | zapovjedniče | zapovjednici |
| lokativ | zapovjedniku | zapovjednicima |
| instrumental | zapovjednikom | zapovjednicima |
definicija:
(1.1) Vođa neke zajednice, poglavar.
(1.2) Vođa oružanih snaga.
sinonimi:
(1.1) vođa, starješina, poglavar
(1.2) vojskovođa
antonimi:
primjeri:
(1.1) Zapovjednik vatrogasaca bijaše crnokos desničar.
(1.2) Vojni zapovjednici raspravljali su o nadolazećoj bitci.
srodne riječi:
(1.1) starješina, vođa, čelnik, poglavar, poglavnik
sintagma:
(1.1) policijski zapovjednik, vatrogasni zapovjednik
(1.2) vojni zapovjednik
frazeologija:
etimologija:
napomene: