Prijeđi na sadržaj

zateći

Izvor: Wječnik

izgovor:
definicija:
 glagol

(1.1) (koga, što)
(a) Naći postojeće stanje, biti svjedok nečega što je bilo.
(b) Naći koga ondje gdje je prije bio.
(c) Uhvatiti na djelu, iznenaditi.
(1.2) (se) Naći se negdje u času kad tko dođe ili kad se što počne zbivati.

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:

[uredi]

izvori:

[uredi]

sestrinski projekti:

[uredi]