zateći

Izvor: Wječnik
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

zateći (hrvatski jezik)[uredi VE]

izgovor:
definicija:
 glagol

(1.1) (koga, što)
(a) Naći postojeće stanje, biti svjedok nečega što je bilo.
(b) Naći koga ondje gdje je prije bio.
(c) Uhvatiti na djelu, iznenaditi.
(1.2) (se) Naći se negdje u času kad tko dođe ili kad se što počne zbivati.

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:[uredi VE]

izvori:[uredi VE]

sestrinski projekti:[uredi VE]