Prijeđi na sadržaj

pustiti

Izvor: Wječnik

izgovor:
definicija:
 glagol

(1.1)
(a) Prestati zadržavati silom, dati komu ili čemu slobodu
(b) Dopustiti komu da radi što želi.
(c) Istjerati iz štale ili nastambe (pustiti stoku na pašu)
(1.2) Ispustiti.
(1.3) Popustiti, olabaviti, otpustiti, upustiti.
(1.4) Dopustiti da uđe.
(1.5) Osloboditi.
(1.6) Staviti u pokret, u optjecaj, u promet.
(1.7) Učiniti da što teče, da se širi, razglasi.
(1.8) Ostaviti što nedirnuto, da slobodno raste, da ostane kakvo je i bilo.
(1.9) Izbaciti list, potjerati mladicu, korijen (o biljci).
(1.10) Ostaviti, prepustiti drugome što svoje, napustiti, odreći se čega.

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:

[uredi]

izvori:

[uredi]

sestrinski projekti:

[uredi]