štionik
štionik (hrvatski jezik)
[uredi]| (1.1) | ||
| padež | jednina | množina |
|---|---|---|
| nominativ | štionik | štionici |
| genitiv | štionika | štionikâ |
| dativ | štioniku | štionicima |
| akuzativ | štionik | štionike |
| vokativ | štioniče | štionici |
| lokativ | štioniku | štionicima |
| instrumental | štionikom | štionicima |
izgovor:
definicija:
imenica, muški rod
- (1.1) štionik je predmet koji se rabi kod obilježavanja prostora među stranicama u knjizi, obično radi toga da bi čitatelj označio gdje je stao s čitanjem, radi označavanja stranice na kojoj se nalazi zanimljivi podatak i t.d.. Može biti oblika vrpce koja je dijelom knjige, ali i oblika kakva samostalna predmeta.
sinonimi:
- (1.1) dočitnica, straničnik, knjižnik, knjižni označivač [1], graničnik, listokaz, obilježivač, označivač[2]
antonimi:
primjeri:
- (1.1) "Kada je časopis »Jezik« proveo natječaj za hrvatsku novotvorenicu kojom bi se zamijenio anglizam bookmark, među prijedlozima su bile riječi dočitnica, graničnik, knjižnik, listokaz, obilježivač, označivač, straničnik, štionik, no od svih je manje-više zaživjela riječ straničnik." [2]
srodne riječi: štivo
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
- (1.1) čitati + ~nik
napomene: