obilježivač
obilježivač (hrvatski jezik)
[uredi]| (1.1) | ||
| padež | jednina | množina |
|---|---|---|
| nominativ | obilježivač | obilježivače |
| genitiv | obilježivača | obilježivačâ |
| dativ | obilježivaču | obilježivačima |
| akuzativ | obilježivač | obilježivače |
| vokativ | obilježivaču | obilježivači |
| lokativ | obilježivaču | obilježivačima |
| instrumental | obilježivačem | obilježivačima |
izgovor:
definicija:
imenica, muški rod
- (1.1) Obilježivač je predmet koji se rabi kod obilježavanja prostora među stranicama u knjizi, obično radi toga da bi čitatelj označio gdje je stao s čitanjem, radi označavanja stranice na kojoj se nalazi zanimljivi podatak i t.d.. Može biti oblika vrpce koja je dijelom knjige, ali i oblika kakva samostalna predmeta.
sinonimi:
- (1.1) dočitnica, straničnik, štionik, knjižni označivač [1], knjižnik, listokaz, graničnik, označivač[2]
antonimi:
primjeri:
- (1.1) "Kada je časopis »Jezik« proveo natječaj za hrvatsku novotvorenicu kojom bi se zamijenio anglizam bookmark, među prijedlozima su bile riječi dočitnica, graničnik, knjižnik, listokaz, obilježivač, označivač, straničnik, štionik, no od svih je manje-više zaživjela riječ straničnik." [2]
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
- (1.1) obilježivati, obilježavati + ~ač
napomene: